Rođen 1960. u Zmijavcima, bogu iza nogu, na obodu Imotskog polja, Biokovom odvojenog od jadranskog plavetnila, kao dječak je želio da postane sveštenik.
Nošen nesvakidašnjim darom i ljubavlju prema „balunu“, postaće fudbaler pred čijim elegancijom i lakoćom pokreta i dodira će se navijači – krstiti.
Umjesto u hramu božjem, sudbinu je vezao za splitski fudbalski hram – Poljud.
Kada je kao osnovac Ivan Gudelj zaigrao sa nastavnicima, jedan od njih mu reče: „Mali, ti moraš početi igrati u Mračaju (iz obližnjih Runovića), a završićeš u Hajduku.”
I bi tako.
Sa 15 je postao član Hajduka, centralnog sportskog i kulturološkog toponima Dalmacije, i brzo se izdvojio. Što kaza Zoran Vulić: “U Hajduku smo tada svi bili gradska dica. Doša’ je Ivan koji je odrasta na puri i mliku i bija je najjači.“
Za Bile je debitovao na Poljudu 21. maja 1978, u meču sa titogradskom Budućnosti, pogodivši penal za konačnih 5:2.
Vezista prefinjene tehnike i velikog, hajdučkog srca, brzo se uspinjao – sa 19 najbolji igrač U19 EP, još tinejdžer, debitovao je za reprezentaciju SFRJ (1980), a već 17. novembra 1982 – nakon učešća na Mundijalu u Španiji – u meču sa Bugarskom prvi put nosiće kapitensku traku Plavih.
Kako se bližio 28. rođendan – igrači iz SFRJ su mogli u inostranstvo tek sa 28 godina – red zainteresovanih za njega je rastao: Bordo, Barselona, Mec… A on se dogovorio sa Realom.
„Bilo mi je 26, a imao sam svijet na dlanu“.
Ko bi gori, sad je doli…
U meču sa Zvezdom 23. septembra 1986, srušio se. Navijači na Poljudu su mislili da simulira. Nije.
Dijagnoza je bila – Hepatitis B. Žutica.
Svijet mu se srušio. Bio je to njegov posljednji meč.
Liječili ga svi ljekari, i vračare i travari… Ali, za igranje fudbala je bio izgubljen.
Poslije teškog perioda, vratio se u život, završio Kineziološki fakultet, posvetio trenerskom pozivu…
Svoja iskustva, prenio je u knjigu „Hajdučka priča“, autora Blaža Dupančića, koja je 11. novembra promovisana u Ulcinju.
A koliko srce ima, pokazao je humanim gestom, pozivajući da se pomogne Zoranu Vorotoviću, bivšem fudbaleru Sutjeske, Budućnosti i Zvezde, koji je 2001. doživio tešku saobraćajnu nesreću, čije posljedice i danas osjeća.
Vezuv Volcano kao društveno odgovorna kompanija, podržala je promociju knjige i humanitarnu akciju sa ciljem da se pomogne Zoranu Vorotoviću