Lirski se oprostio od košarke. Davao joj je sebe bez ograda i izgovora, davao joj „sve što nije našao u životu, a bez čega nije mogao“.
„Draga košarko,
Od kada sam počeo da umotavam tatine čarape i šutiram zamišljene šuteve za pobjedu u velikom ‘Forumu’, znao sam jednu stvar – zaljubljen sam u tebe. Ljubav je toliko duboka da sam ti dao sve, od svog uma i tijela, do svog duha i duše… Moje tijelo zna da je vrijeme za oproštaj. Spreman sam da te pustim.“
Nije odjeknulo kao jecaj razočaranog i napuštenog ljubavnika, fizički onemoćalog, a bolno svjesnog da nije ostalo više ništa što bi mogao da pruži.
Bila je to čista poezija. Amarkord Kobija Brajanta: iskorak u nadtjelesno, lirski iskaz strasne čežnje, zakletva na vječnu ljubav koja lako nadvladava prostorno-vremenske međe.
Bili su to stihovi koji su prizvali Jesenjinov „Da nisam rođen za poetu, bio bih među lopovima.“ A Brajant je bio rođen samo za košarku.
Ne, nije bio poeta na parketu. Naprotiv. Već nemilosrdan strastvenik, bez poštede za druge – pa bili u istim ili dresovima različite boje – i, prije svega, za sebe. Stvoren da se nadmeće. I da pobijeđuje. Da crpeći inspiraciju iz unutrašnjih psihološko-emotivnih izvora, nadahnjuje druge.
Povukao se sa parketa u trenucima kada je, činilo se, košarku volio više nego ikada.
„Biću uvijek taj klinac sa umotanim čarapama, kantom za đubre u ćošku, pet sekundi do kraja i loptom u rukama. 5…4…3…2…1.
Uvijek ću te voljeti.“
Lirski se oprostio od košarke. A tragično od života.
On, koji je, raskošnim darom, igračkom nabujalošću i takmičarskom žestinom, dijelio košarkaški svijet prema navijačkim naklonostima, ujedinio je 26. januara 2020. planetu, skrhanu u žalosti nad njegovom kobi…
Kobi.
Ostajući zauvijek drčni klinac u žutom dresu 24, koji trčeći unazad – dodira mekog i gipkog poput predatorskog – slavi koš klimanjem glavom, skupljenih usana i zategnute vilice. Nijemo vam poručujući gdje mu je mjesto: na vrhu. Da je najbolji.
Numerolozi u broju 24 vide simbol harmonije, idealizma, odanosti. Kreativnosti i umjetničkog senzibiliteta.
U zagrljaju neba, broj 24 bio je i ostaće njegov.
